Advent ili Došašće je vrijeme pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista, kada se naša razmišljanja i osjećaji kreću u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. U ovo vrijeme priprave, kao vjernici pristupamo ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove.

U današnje vrijeme najprisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje, uz četeri tjedna priprave, označuju i četeri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski su vijenac danas više manje svi prihvatili, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.

Zato se upitajmo:

Što vrijedi paliti svijeće, ako smo u mraku?
Što vrijedi otvarati vrata, ako sami ne ulazimo?
Što vrijedi spremati poklone, ako sami ne dopuštamo da budemo obdareni?
Što vrijedi Božić, ako njime nisu posvećeni naši dani i noći?
Isus se može i tisuću puta roditi u Betlehemu; ako se ne rodi u tvojoj duši, opet si izgubljen. Slaviti DOŠAŠĆE znači čekati dolazak naše velike Budućnosti. Isus, koji je jednom s nama dijelio naš ljudski život, ponovno će doći. Govori li nam to još nešto?
Je li u nama još ona čežnja prvih kršćana koji su svaki dan molili: »Dođi, Gospodine Isuse!«

Gospodin će doći – pripravite mu put!

Amen 4 2017

 Kirche am Ort

Idi na vrh